|
|
| < | veljača, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
-Rebecca McPerry
*without feeling
*open
*sometimes arrogant
*strong
*hasty
*handball
-That's me : )
-Love ?
*What if you love someone and then you fuck.
~No love, no pain. No pain no game. No game no life
-Friends ?
*People who make the first released.
~Sometimes some of these people as part of the family.
-Him ?
*blue eyes
*jealous
*support
*saucy
*only
~Wherever you go and whom to go to his blue eyes do not forget.
°°With all your faults always forgive you.
.
Čao najdraža mi blogerska rajo.
Mislim da bi stvarno bilo vrijeme da napišem post i da malo popričam sa vama. Prvo bi se tila ispričati svima kojima nisam do sada postove pročitala jer stvarno nemam vremena, škola, treninzi, starci i tako to.
Neznam odakle da počmem vam pričati o novostima i tako tome al nekako ću se snać.
-Nakon jedne duge velike zaljubljenosti prema jednom dečku izgubila sam one osjećaje da ljubav postaje, vratila se starom klošarskom životu nakon 7 mj. Uspijeh. Počela sam trenirati kao prije i stvarno mi je odlično, al ima onaj mali problem a to je ono što ne pričam sa određenim osobama jako dug period i sve se više razočaram u ljude ali nema veze opekla sam se i naučila lekciju za ubuduće. Ali i inače je poznato da su prijatelji ljudi koji bi ti prvi zaboli nož u leđa al opet čast svim izuzetcima i zahvaljujem im svima posebno mom mlađem bratu Juri <3 i mojoj najboljoj ekipi i najboljoj prijateljci Anuški [Anamariji] <3. Iskreno neznam što bi bez njih. Al sve u svemu uredu je. Koliko si sama kontam da preskačem teme ko budala al tako je to kad dugo ne pišeš al Bože dragi naučit ću se kad tad. Ugl. počela sam govoriti o mom klošarskom životu, na neki način klošar i jesam i to nije pohvala al nisam uobičajen klošar, prije da bacam na 'hoolsa'. Tuče s nekim su mi postale svakodnevnica,zapalim ponekad i koji duvan al i to je sve rijeđe i rijeđe radi treninga,opet neam osjećaja što je bolje za mene i ono što sam sa svim tim postigla da ljudi meni prilaze ne ja njima. Ja štitim ono što volim i ono do čeg mi je stalo a ostalo odjebajem iako i drugima dam priliku naravno, svi se trebamo pokazati. Čovijek po meni ne treba biti savršen jer to jednostavno ne postoji. Svi mi imamo mane neki ih iskreno i pokažu i kažu da je tako, dok pojedinci se nemogu pomiriti sa istinom da su takvi kakvi su i onda dolazi do onih 'ulizica' koje toliko mrzim. Ali u svemu lošemu ima i malo dobrog - kako kaže Ying Yang : )
Neke tuđe mane nas povrijede, neki ne mare za tim da slamaju drugima srca, neki to ne primjećuju a neki toliko paze na to pa se oni opeću ali moj zaključak je ne treba ni previše briniti oko toga a i ne treba to zanemarivati i sve će biti jednostavno okej, osobito ako imaš svoj stav. A ta riječ 'stav' kreće od ovoga, barem po meni; ne mariš za tuđa mišljenja, postupaš onako kako misliš da je za tebe najbolje, ne vjeruješ svakoj budali [naivnost] i naravno iskrenost [svima kažeš što misliš]. Ako imaš to onda možeš praktički sve u životu i imati a imati sve ne znači dobivati materijalne stvari nego imati onog kog ćeš voljeti u životu, imat prave prijatelje iako su rijetkost, imat svoj autoritet, poštovanje drugih i jednostavno samopouzdanje ali u granicama normale. I uglavnom sve što sam htjela reć ovim postom je to da trebamo imati svoje Ja i reći nekome NE iako to može biti jako teško, jer ako imamo taj prokleti stav imamo i iskrene prijatelje, i tuđe poštovanje i samopouzdanje koje je jedan od večih činova u životu i danas se bez toga ne može tek tako. I natuknit ću vam samo nešto na što čemu svi griješimo ; Imaš- ne cijeniš ! Gubiš - ne shvaćaš ! Izgubiš- želiš natrag !
